Navike.
Navika svakodnevnog pranja zubi.
Navika posremanja kreveta svakog jutra.
Navika odlaska u školu.
Navike, navike, navike…
Navike se razvijaju i to je proces. Kod nekoga traje kraće, kod nekoga duže, ali u svakom slušaju treba vremena i strpljenja. Pogotovo roditeljima!
Stručnjaci kažu da nam treba 21 dan da usvojimo novu naviku. Je l' to kraj, pitat ćete. Ili, ‘Pa to i ne izgleda tako strašno!’ Da, ne čini se strašno, 21 dan. Ali što nakon 21. dana? Jer tu priča ne završava. Nakon toga kreće proces ‘učvrščivanja’ i održavanje kako bi nam uistinu postala navika- automatska i da ne razmišljamo o njegovoj primjeni.
Zato je pri početka usvajanja nove navike dobro znati:
- priprema je pola posla!
Dobro je pripremiti se psihički i fizički na ono što te čeka. Proučiti literature, pitati za savjet što i kako je najbolje za roditelje i dijete.
- Kreniti s jednom navikom. Roditelji bi željeli sve odjednom: i da se dijete umiva svako jutro, i da jede zdravo, i da se kreće, i da piše zadaću uredno i točno, i da… Željeli bi sve i odmah. Ne može! Navike se uče linearno; jedna po jedna.
- Razvoj navike nije sprint već maraton, to ide dugo i polako.
Ali ne treba biti zamorno (ne stalno, ne uvijek); sve se može pretvori u igru i zajedničko vrijeme s djetetom.
A što je sa školom? Učenjem, zadaćama? Naravno ove tri stavke mogu se primjeniti i na to. A dosadašnje (razvijene) navike uveliko pomažu, no polaskom u školu vrijeme za usvajanje novih. (I ne treba se zamarati činjenicom ako roditelji imaju mlađeg i/ ili starijeg školarca, a nisu još razvili naviku učenja. Nikad nije kasno početi!)
Donosim 5 smjernica kako razviti naviku učenja:
1. usvajanje (drugačijeg) roditeljskog mindseta.
Roditeljski mindset je termin koji volim koristiti kako bi što bolje dočarala roditeljski način razmišljanja o tome kako vide sebe kao osobe i kao roditelje, kako vide svoje roditeljstvo, svoju djecu, školu. Svi ga roditelji imaju samo svaki funcionira na svoj način uvjetovan načinom načinom života, odrastanja, učenja svakog od nas.
Nažalost, još uvijek društvo (ljudi) gleda na dijete kao na polučovjeka. Kao malo, nesposobno biće kojem odrasli trebaju sve nacrtati, znanje mu ‘uliti u glavu’, te napraviti ga onakvim kakvim su ga zamislili. Sve je to naravno daleko od istine!
Djeca su ne samo pametnija od nas odraslih već itekako sposobna da rade jako puno stvari, za koje odrasli smatraju da su nesposobni (jer su mali).
Itekako su sposobni naučiti brinuti se o sebi, donositi odluke za sebe, svoje školovanje, učenje, samostalno i odgovorno izvršavati sve svoje obaveze puno prije nego što to odrasli misle.
Samo im trebaju dopustiti.
Zato bi roditelji trebali zaboraviti na upotrebu ovih fraza u svom (roditeljskom) rječniku:
- ‘Mama/ tata će’: prečesto obavljanje onih radnji koje dijete može samo, šteti djetetovom razvoju,
- MI ćemo to napraviti! Zamjenicu MI treba zamijeniti zamjenicom TI tako da od malih nogu njegujemo djetetovu odgovornost.
2. Pokazivanje svom djetetu razumijevanje.
Razumijevanje, povjerenje, ljubav su osnovne ljudske potrebe i ako su nezadovoljene nema sreće, nema učenja, nema smisla. Zato umjesto pretjerane kontrole, roditelji pokazaju djetetu povjerenje, tako da vjeruju u sebe, svoje roditeljske sposobnosti i znanje te vjeruju u svoje dijete.
3. Njegovanje djetetove odgovornosti
Što je djetetova odgovornost u obitelji? Obavlja li kućanske poslove? Koje? Pospremali li svoje igračke, svoju sobu, svoj radni stol? To su obaveze koje dogovaramo s djetetom i kroz koje razvija samostalnost i odgovornost.
Roditelji jako često ispravljaju djecu u velikoj potrebi da ih zaštite, te zbog načina na koji vidimo dijete. Što se tada dešava?
Evo primjera kada dijete dobije lošu ocjenu iz kontrolnog te je treba ispraviti. Nakon možda prvog šoka, pa ljutnje i svađe s djetetom, roditelji krenu ispravljati tako što odgovornost preuzimaju na sebe: Moraš ispraviti ocjenu, moraš napraviti to, to i to.
Što dijete radi? Ništa! Stoji po strani, nitko ga ništa ne pita, ne govori, kao da ga nema… Što tako zapravo uči iz cijelo tog događaja? Jer nije nam cilj da dijete nauči samo ono gradivo iz koje je dobilo lošu ocjenu.
Štoviše, važnije je da ono nauči kako idući put i u životu rješavati ovakve slučajeve. Sam. Sposoban. Samouvjereno.
Zato treba PONUDITI POMOĆ I VODSTVO NE RJEŠENJE. Pitati dijete što će ON napraviti da ispravi ocjenu. Roditelji samo trebaju pomoći da se organizira i isplanira sve. Ono najvažnije- odluka i provedba je na djetetu.
4. Stvaranje svakodnevne rutine učenja
Tu se prvenstveno ubraja mjesto za učenje. Radni stol ili djetetov kutak gdje uvijek uči dovodi do stvaranje ne samo navike učenje već razvija i koncetraciju i fokusiranost na rad.
5. Kako roditelj govori o učenju
Roditelji su svojoj djeci primjer; prvi, najbolji i najvažniji učitelji u životu. Važno je sve što roditelji rade, misle, osjećaju jer dijete osjećaju sve što se dešava s njegovim roditeljima te preuzima njihove radnje i misli. Puno ljudi uopće nije svjesno svojih uvjerenja o školi i učenju. Jako puno ljudi nema dobro iskusto i sjećanja na školu i, iako to ne žele, baš to negativno prenose na svoju djecu.
Iako je učenje sastavni dio svakog čovjeka otkada se rodi; učenje je razvoj u svakom pogledu i potrebno je čovječanstvu, formalno obrazovanje nam najčešće to ubije.
Jer u školi radimo zato što moramo, jer nas je netko natjerao na to. Jer nemamo slobodu da učimo što i kako bismo htjeli, jer nam potrebe nisu zadovoljenje, jer moramo raditi ono što nije u skladu s našim potrebama, željama i interesima, jer…………………
Pronaći ponovnu radost u učenju (koja je u svima nama) velika je zadaća roditelja kako bi spriječili da se ona ugasi kod njihove djece.
Stvaranje navika u učenju u skladu s djetetom i njegovim potrebama može pomoći u tome.
_________________________________
Kako možeš surađivati sa mnom ili kako u Školu bez vike i suza (individualna savjetovanja)?
Za početak, upoznajmo se. Kad trebaš pomoć oko onoga što ti je najvrijednije u životu- svoje djece, trebaš osobu koja ti ulijeva povjerenje, s kojom klikneš i dijeliš iste vrijednosti. Zato te pozivam da se povežemo putem besplatnog savjetovanja u trajanju od 30 minuta.
Upoznaj me sa svojim djetetom i vašom školskom pričom, a ja ću te pažljivo saslušati i dati ti povratnu informaciju kako možemo surađivati.
Svoje besplatno individualno savjetovanje rezerviraj na klub.ucenja2018@gmail.com.
Moje ime je Dragana Pavičić, savjetnica sam roditelja za školu.
Kroz Školu bez vike i suza (individualna savjetovanja i edukacije) pomažem roditeljima predškolske da njihovo dijete bez straha i spremno krene u školu.
Roditeljima školske djece pak pomažem da njihov školarac samostalno i odgovorno izvšava svoje (školske) obaveze bez moranja, tjeranja i kazni.
Jer zajedno stvaramo zdrave i čvrste temelje školovanja tvog djeteta.