top of page
IMG_20210915_182639.jpg

DRAGANA PAVIČIĆ:

- osnivačica Kluba učenja Education Lab,

- savjetnica roditelja za školu,

- voditeljica Male škole hrvatskog jezika,

- voditeljica Roditeljske akademije,

- autorica Mum's dance bloga.

Mislim da sam oduvijek znala da ću biti učiteljica. Ali nije ipak sve tako jednostavno. Tijekom svog školovanja škola mi nije bilo omiljeno mjesto. Ozračje i mišljenje u školi i oko nje koje je vladalo- učenici moraju raditi što im se kaže, bez razmišljanja, bez pogovora, praktički bez prava izražavanja mišljenja,... nije bilo nešto što bi nekoga moglo usrećiti. Netko je pametno rekao: 'Prve dvije godine dječjeg života, učiš ih hodati i pričati, a zatim im sljedećih 16 godina govoriš da sjede i šute.' Tako da sam tek kad sam završila osnovnu, srednju školu i fakultet, počela raditi i razmišljati- gdje je dijete u cijeloj toj priči.

 

Tijekom studija radila sam s djecom u Gradskom kazalištu lutaka Split te kao plesna instruktorica. U veseloj opuštenoj atmosferi gledala sam kako djeca uče i to sa zadovoljstvom. Tada sam počela razmišljati da li možda moguće takvo ozračje prenijeti i u učionicu. Znala sam da učiteljica djeci treba biti uzor, učiti ih pravim životnim vrijednostima. Ali trebalo je poprilično vremena dok se nisam odhrvala tom krutom sustavu kao njen dio, ali i cijelom načinu razmišljanja u sustavu.

 

Velika promjena dogodila se prelaskom u razrednu nastavu jer sam se tako mogla puno više posvetiti djeci nego u predmetnoj nastavi. Zavladala je ona vesela, zaigrana, opuštena atmosfera koju sam željela postići s djecom. 

​

Druga velika promjena usljedila je upoznavanjem literature danskog obiteljskog terapeuta Jespera Juula koji kao da je odgovorio na sve moje nedoumice oko škole i poučavanja u samo jednoj jedinoj knjizi 'Škola u infarktnom stanju'.

​

Ali ipak možda najvažnija spoznaja bila je ta da se kao učiteljica stalno trebam mijenjati, ali i živjeti sa svojim učenicima, zajedno rasti i učiti, a iznad svega slušati djecu, odgovarati na njihove potrebe, želje, interese. Jer naposljetku, mi smo tu radi njih, ne oni radi nas!

Iako sam nastojala, dosta puta mi je i uspjevalo- biti svoja i opirati se sustavu, ipak sam otišla.

 

Nakon 13 godina rada u školi, krenula sam svojim putem u potrazi za novom srećom. Osnovala sam Klub učenja Education Lab i u potpunosti sam se posvetila radu s roditeljima. Primjetila sam da jako puno roditelja ima svakodnevne izazove sa svojim školarcima s kojima se poprilično teško nose. Stari stavovi i uvjerenja o školi odavno ne funkcioniraju, a roditelji i djeca su sve nesretniji zbog čega može patiti cijela obitelj.

 

Zato kroz individualna savjetovanja i online programe, uz stalne edukacije, na osobnom i poslovnom planu,  potičem roditelje na svjesno promišljanje o školi, o djeci, o sebi te:

​

  • Kako osamostaliti dijete (da roditelji, mame imaju više vremena za sebe),

  • Kako pripremiti dijete za školu,

  • Kako se privikniti u školi,

  • Razvijati životno važne vještine koje se ne uče u školi,

  • Zašto ne uče, ne slušaju, ne vole školu,

  • Kako razumijeti dijete i njegovo ponašanje (zašto se ponaša kako se ponaša,

  • Mame u akciji- kako se opustiti,

  • Kako pomoći djetetu oko školskih obaveza- uloga roditelja,

  • Odnosi u obitelji, s djecom i mužem, partnerom.

​

​

Zajedno stvaramo zdrave i čvrste temelje školovanja
tvog djeteta!

  • Svjesno promišljanje o sebi, školi, djeci, obitelji,

  • Vjerovati u svoje dijete,

  • pomoći djetetu da razvije životno važne vještione koje se ne uče u školi,

  • Znati i razumijeti svoju ulogu u školskim obavezama djece,

  • Komunicirati s djetetom ravnopravno i s poštivanjem tako da razvija vještine potrebne za život, te tako da odgovaraš na djetetove potrebe,

  • Komunicirati s učiteljima- slobodno, otvoreno, pozitivno,

  • Ne kritzitati ni dijete, ni sebe, ni učitelje,

  • Rješavati probleme s djetetom i s učiteljima razgovorom te, u prvom redu, u skladu s potrebama djeteta,

  • Preuzimati svoju odgovornost; ne prebacivati je na druge, posebno ne na dijete,

  • Znati svoja prava i obaveze u odgojno- obrazovnom sustavu,

  • Brinuti o sebi jer ako je dobro nama bit će dobro i djeci,

  • Tražiti pomoć kad i ako treba,

  • Pitati, razgovarati, raspravljati,

  • Stalno proširivati djetetove vidike, načine učenja: škola nije jedini izvor znanja,

  • Učiti stalno i otvorena srca i uma; biti primjer svom djetetu,

  • Stalno propitkivati (poticati djecu na to!) naučeno, pročitano, rečeno,

  • Dopustiti djetetu njegove načine, slobodno izražavanje (često dugačijeg) mišljenja, želja i interesa.

 

Pomoći ću ti u tome!

 

Javi mi se za individualno savjetovanje.

bottom of page