
DRAGANA PAVIČIĆ:
- osnivačica Kluba učenja Education Lab,
- savjetnica roditelja za školu,
- voditeljica Male škole hrvatskog jezika,
- voditeljica Roditeljske akademije,
- autorica Mum's dance bloga.
Mislim da sam oduvijek znala da ću biti učiteljica. Ali nije ipak sve tako jednostavno. Tijekom svog školovanja škola mi nije bilo omiljeno mjesto. Ozračje i mišljenje u školi i oko nje koje je vladalo- učenici moraju raditi što im se kaže, bez razmišljanja, bez pogovora, praktički bez prava izražavanja mišljenja,... nije bilo nešto što bi nekoga moglo usrećiti. Netko je pametno rekao: 'Prve dvije godine dječjeg života, učiš ih hodati i pričati, a zatim im sljedećih 16 godina govoriš da sjede i šute.' Tako da sam tek kad sam završila osnovnu, srednju školu i fakultet, počela raditi i razmišljati- gdje je dijete u cijeloj toj priči.
Tijekom studija radila sam s djecom u Gradskom kazalištu lutaka Split te kao plesna instruktorica. U veseloj opuštenoj atmosferi gledala sam kako djeca uče i to sa zadovoljstvom. Tada sam počela razmišljati da li možda moguće takvo ozračje prenijeti i u učionicu. Znala sam da učiteljica djeci treba biti uzor, učiti ih pravim životnim vrijednostima. Ali trebalo je poprilično vremena dok se nisam odhrvala tom krutom sustavu kao njen dio, ali i cijelom načinu razmišljanja u sustavu.
Velika promjena dogodila se prelaskom u razrednu nastavu jer sam se tako mogla puno više posvetiti djeci nego u predmetnoj nastavi. Zavladala je ona vesela, zaigrana, opuštena atmosfera koju sam željela postići s djecom.
Druga velika promjena usljedila je upoznavanjem literature danskog obiteljskog terapeuta Jespera Juula koji kao da je odgovorio na sve moje nedoumice oko škole i poučavanja u samo jednoj jedinoj knjizi 'Škola u infarktnom stanju'.
Ali ipak možda najvažnija spoznaja bila je ta da se kao učiteljica stalno trebam mijenjati, ali i živjeti sa svojim učenicima, zajedno rasti i učiti, a iznad svega slušati djecu, odgovarati na njihove potrebe, želje, interese. Jer naposljetku, mi smo tu radi njih, ne oni radi nas!
Iako sam nastojala, dosta puta mi je i uspjevalo- biti svoja i opirati se sustavu, ipak sam otišla.
Nakon 13 godina rada u školi, krenula sam svojim putem u potrazi za novom srećom. Osnovala sam Klub učenja Education Lab i u potpunosti sam se posvetila radu s roditeljima. Primjetila sam da jako puno roditelja ima svakodnevne izazove sa svojim školarcima s kojima se poprilično teško nose. Stari stavovi i uvjerenja o školi odavno ne funkcioniraju, a roditelji i djeca su sve nesretniji zbog čega može patiti cijela obitelj.
Zato kroz individualna savjetovanja i online programe, uz stalne edukacije, na osobnom i poslovnom planu, potičem roditelje na svjesno promišljanje o školi, o djeci, o sebi te:
-
Kako osamostaliti dijete (da roditelji, mame imaju više vremena za sebe),
-
Kako pripremiti dijete za školu,
-
Kako se privikniti u školi,
-
Razvijati životno važne vještine koje se ne uče u školi,
-
Zašto ne uče, ne slušaju, ne vole školu,
-
Kako razumijeti dijete i njegovo ponašanje (zašto se ponaša kako se ponaša,
-
Mame u akciji- kako se opustiti,
-
Kako pomoći djetetu oko školskih obaveza- uloga roditelja,
-
Odnosi u obitelji, s djecom i mužem, partnerom.
Zajedno stvaramo zdrave i čvrste temelje školovanja
tvog djeteta!
-
Svjesno promišljanje o sebi, školi, djeci, obitelji,
-
Vjerovati u svoje dijete,
-
pomoći djetetu da razvije životno važne vještione koje se ne uče u školi,
-
Znati i razumijeti svoju ulogu u školskim obavezama djece,
-
Komunicirati s djetetom ravnopravno i s poštivanjem tako da razvija vještine potrebne za život, te tako da odgovaraš na djetetove potrebe,
-
Komunicirati s učiteljima- slobodno, otvoreno, pozitivno,
-
Ne kritzitati ni dijete, ni sebe, ni učitelje,
-
Rješavati probleme s djetetom i s učiteljima razgovorom te, u prvom redu, u skladu s potrebama djeteta,
-
Preuzimati svoju odgovornost; ne prebacivati je na druge, posebno ne na dijete,
-
Znati svoja prava i obaveze u odgojno- obrazovnom sustavu,
-
Brinuti o sebi jer ako je dobro nama bit će dobro i djeci,
-
Tražiti pomoć kad i ako treba,
-
Pitati, razgovarati, raspravljati,
-
Stalno proširivati djetetove vidike, načine učenja: škola nije jedini izvor znanja,
-
Učiti stalno i otvorena srca i uma; biti primjer svom djetetu,
-
Stalno propitkivati (poticati djecu na to!) naučeno, pročitano, rečeno,
-
Dopustiti djetetu njegove načine, slobodno izražavanje (često dugačijeg) mišljenja, želja i interesa.
Pomoći ću ti u tome!
Javi mi se za individualno savjetovanje.