Poznata vam je ova rečenica? Naravno, stalno je čujete! Toliko često da ste se poistovjetili s njom jer su vam je duboko usadili.
Mama- toliko ljubavi, srca, duše u toj riječi! Mama- toliko krivnje u samo jednoj riječi.
Zašto? Kako nešto tako lijepo može istodobno biti ispunjeno tolikom krivnjom?! Ono što odgoj i društvo može donijeti djetetu, teško se popravlja. S obzirom na tradicionalni odgoj, gdje otac nije imao baš veliku odgovornost u odgoju djece, jer sve što je dobro, otac bi rado isticao. Kada nešto krene naopako, otac bi odmah rekao majci: To je tvoja kćer/ tvoj sin! Tako je i društvo funkcioniralo, znamo tko je bio dežurni krivac ako dijete zastrani!
Spomenut ću tek pokoji mit o majčinstvu:
- mama zna najbolje (više možete pročitati u mom starijem blog postu:
https://www.mumsdance.com/post/mama-zna-najbolje ),
- žrtvovanje,
- savršena žena i majka,
- dobra curica,
- …
Odgoj se zasnivao na podizanju 'dobrih curica', žena koje će biti savršene majke i supruge. Savršene ženice koje će žrtvovati svoje želje i potrebe za muža i djecu. Savršene majke koje žive u sjeni nekog drugog. Koje svakodnevno teže biti 'dobre curice', ali im baš i ne ide. Pa se krive i misle da, zato što ne mogu ispuniti tuđe želje, potrebe i očekivanja nešto nije u redu s njima. S tim ženama je bilo i je apsolutno sve u redu jer nitko ne može biti ta curica!
A što više želimo to biti, sve smo dalje od toga da to postignemo!
Zato što to nismo mi! Ne možemo živjeti po tuđim pravilima i očekivanjima, to nisu naše potrebe ni želje; to nije naš život. Mnogo je žena živjelo i živi još uvijek tako jer vjeruju u ispravnost toga; naučene su beskrajno poštivati svoje roditelje i neće učiniti apsolutno ništa da bi ih 'osramotile'.
Nažalost, rade kontra sebe, svojih uvjerenja, potreba i želja. Do koje smo mjere spremne žrtvovati svoja uvjerenja, potrebe i želje za druge? Do koje smo se mjere spremne žrtvovati za djecu?
Istina je kratka i jasna: za nikoga se ne žrtvuje! Ni za djecu, ni za roditelje, ni za muža! Žrtvovanje za nekoga je izuzetno pogrešno i opasno! To je uvjetovana ljubav. Ljubav kojoj želimo postići svoje ciljeve, svjesno ili nesvjesno, a to nikome ne koristi, ni nama ni za onoga za kojeg se žrtvuje. Ljubav ne može biti uvjetovana, ničija!
Uvijek naglašavam moć očekivanja. I ovdje je to nezaobilazna tema jer koliko toga se očekuje od žene! Osim što moraju biti savršene majke i supruge, sjetite se samo kakve trebamo biti domaćice. Očekuje li se od muškarca da kada dođe kući s posla brine što će skuhati ili da treba nahraniti djecu? Ne, to je nešto o čemu žena 'razbija glavu'.
Ipak sve je više onih očeva i muževa koji shvaćaju i prihvaćaju svoju ulogu u obitelji- da nisu tek puki hranitelji. Tate zauzimaju svoju pravu ulogu i razumiju važnost te uloge.
Pritisak koji se ženi stvara zbog svega onoga što se očekuje od nje, stvara još veću krivnju jer ne može to postići. Ne može postići savršenstvo jer ga nema, ne postoji. Često smo i svjesne toga, ali… Ali i dalje osjećamo krivnju. Nije jednostavno pobjeći; te misli ti osjećaji su stalno s nama.
Zato treba raditi upravo na tim mislima i osjećajima. Ne možemo samo pročitati knjigu o samopomoći i odlučiti biti sretne. Prvo je potrebno 'očistiti' misli, tijelo, osjećaje od prvobitnog programa po kojem smo živjele zadnjih 30- 40 godina. Tek tada možemo početi dodavati sve one sastojke koji su nam nedostajali dok smo odrastali: suosjećanje i ljubavi prema sebi, vidjeti i osjetiti svoje potrebe i želje, te ih početi zadovoljavati.
Ne, mama nije kriva za sve! Misliti i govoriti to, znači da oni koji misle i govore to, prepuštaju svoju odgovornost isključivo majci, bježe od svoje uloge koje je često jednako važna, nekad i važnija od majčine.
Teško je priznati svoju pogrešku, još teže preuzeti odgovornost za nju, pogotovo kad je riječ o vlastitom djetetu. No, to nikome ne daje pravo da krivicu svanjuje na drugog!
Mame, zajedno radimo: nemojmo se međusobno optuživati, hvalimo jednu drugu, prestanimo si biti suparnice! Znamo koliko smo snažne, a kad se ta snaga ujedini, možemo razbiti predrasude i mitove. Želimo li svu tu krivnju nastaviti prebacivati na svoju djecu?!
Imate pitanje za mene? Tu sam: klub.ucenja2018@gmail.com
Novi blog post stiže za 2 tjedna!
Dragana