Poslije prošlogodišnjeg blagdanskog posta Darivanje, nisam mislila i ove godine pisati na temu blagdana. Ali ipak je tu! Ipak obožavam prosinac, sve te pripreme, filmovi, pjesme,… Tko će sve to nabrojati, ali, da, sve to volim!
E, sad, ovogodišnja tema, iako prigodna, nije baš onakva kakvu bismo zamišljali kao 'blagdanska', a sigurno nije merry kakva bi se sada očekivala. Zapravo, baš suprotno.
Kao učiteljica, počet ću s 'definicijom'- što su blagdani? Blagdani su vrijeme mira, druženja u obitelji, podsjećanja na ono što je bitno- vrijednosti koje njegujemo, uživamo u pripremama za najradosniji blagdan. Poznato?
A sada istina! Blagdani su sve samo ne to! Zar ne? U što su nam se blagdani pretvorili? Mir se izgubio u odrađivanju svega u zadnji čas- stres, zašto se najčešće sjetimo vrijednosti, empatije, pomaganja tek za blagdane; i budimo realni, ne vole svi ovu strku i zbrku oko blagdana- što s njima ovaj mjesec dana?!
Kako, kad svi…?
Odlučila sam, bez obzira na to kad svi…? postati Mama, baba roga i napraviti tako! Iz, naizgled, banalnog razloga do najboljeg rješenja za sve.
ŠTO?
Nema poklona i beskonačnih igračaka ove godine!
KAKO?
Nema novaca! Nije izlika, ona bijela laž koju često govorimo djecu kako im ne bismo kupili 527. slatkiš i 76. igračku. Ne, to znači, iskreno i nedvosmisleno reći djeci onako kako jest- nema novaca za nepotrebne stvari u životu! I, najvažnije od svega, stati iza svojih riječi i ustrajati pred djetetom.
Kako sam to prihvatila? Tako što sam si osvijestila da mu to ne treba i da to nije dobro za njega (i mene). Jer, što se događa pred blagdane? Djeca znaju da će dobiti poklone, poklone i još malo poklona.
Petar Preradović: Ljudsko srce
Ljudskom srcu uvijek nešto treba, Zadovoljno nikad posve nije: Čim željenog cilja se dovreba, Opet iz njeg sto mu želja klije.
(ulomak iz pjesme)
Zato nam je uvijek 'u ponudi' sve i svašta; nude nam se izlozi, trgovine, Internet trgovine, shopping centri… Sve je tu na dohvat ruke, a tek popusti, akcije jer to je 'doba godine', 'zašto ne', 'nije skupo' itd. itd.
Kada kažete, prvenstveno sebi, da nemate novaca za poklone, to govorite kao svjestan i odgovoran roditelj!
Jer znate da su to dječje želje, ne njegove potrebe. Koliko god to puta čuli, ne mogu to dovoljno naglasiti- djetetu trebaju roditelji, njihova pažnja, razumijevanje, prisutnost s djetetom, ljubav! Zajedničko vrijeme s djetetom. Kada ima to, dijete se ni sjeti pustih igračaka!
ZAŠTO?
Govorimo jedno, radimo drugo! Govorimo: Božić je ljubav, obitelj, vrijednosti, suosjećanje. Radimo: jedemo, pijemo, kupujemo. Što djeca vide? Djeca vide ono što radimo i uče iz toga ne iz onoga što im govorimo. Ne čuju nas jer znaju da to nije istina; znaju da je ono pravo ono što odrasli rade! Više je onda nego jasno što djeca uče iz toga.
Zato kada kažemo djeci da nemamo novaca za puno igrača i nepotrebne stvari zapravo ih odgajamo i učimo ne samo vrijednosti novca, poštivanju novca i onoga tko ga zarađuje, već i:
- kako stati iza svojih riječi i uvjerenja,
- razmišljati o svojim vrijednosti i granica,
- o preuzimanju odgovornosti za svoje postupke i riječi,
- kako ne popuštati pred trenutnim iskušenjima,
- usredotočenost na sebe, svoje vrijednosti i ciljeve.
Razmislite o svojim vrijednostima, granicama, o svemu onome što vama odgovara i ne odgovara, što rezonira s vašim potrebama i potrebama vašeg djeteta i vaše obitelji.
Ne, to nikako ne mora odgovarati društvenim standardima i normama! Društvo je društvo, a vi ste vi.
Zato idući put kad dijete poželi nešto što niste planira/ željeli kupiti u tom trenutku, iskreno, recite mu Neću to kupiti! Da, dijete će se pobuniti, ali čim uvidi da ste iskreni i da se ne krijete iza maske roditelja, da uistinu stojite iza svojih riječi jer u to vjerujete jer ste to vi, jer su to vaše vrijednosti, dijete neće inzistirati već će prihvatiti vaše!
Ne treba se bojati biti iskren (što god odgovara vama- kupiti ili ne kupiti), dijete to NEĆE zloupotrijebiti!
Iako su blagdani, ako imate pitanje za mene, pišite mi na klub.ucenja2018@gmail.com
Sretni blagdani!
Vidimo se za 2 tjedna,
Dragana