Nekada (često) su roditelji u pravim nedoumicama u situacijama na koje često ni ne mogu utjecati. Primjerice, poziv da hitno morate doći na posao, a nemate kome ostaviti dijete, ili ste se neplanirano zadržali, viša sila,… Sve su to životne situacije koje nas mogu itekako izbaciti ‘iz kolosijeke’, a treba ih obaviti. Rekla bih da su češće majke izložene njima, ali to u ovoj priči i nije toliko bitno već kako pripremiti dijete (I SEBE) na ovakve situacije.
Osim toga, ne treba zaboraviti ni činjenicu da taj trenutak, kada će dijete ostati samo kod kuće, jednostavno treba doći bez obzira, kao sastavni dio odrastanja i života.
Razumljivi su tu strahovi (što ako se nešto dogodi)i osjećaji (mal/a je još, ne zna…) roditelja, ali ovakve misle je najbolje ‘zaustaviti’ odmah na početku jer će samo donijeti još više negativnosti.
Što možemo i kako? Hajdemo vidjeti!
1. Prvo i osnovno: apsolutno pripremite sebe na to. Pričajte s drugim roditeljima, čitajte knjige, možete rezervirati termin individualnog savjetovanja sa mnom gdje možemo vidjeti sve vaše strahove i kako ih se rješiti. Sve su to mogućnosti kako se pripremiti, prihvatiti, opustiti se.
2. Zakonske odredbe. Uvijek je dobro znati što kaže Obiteljski zakon na ovu temu; u čl. 93., st. 4 stoji: ‘Roditelji ne smiju dijete predškolske dobi ostaviti bez nazora osobe starije od šesnaest godina.’ Za školarce nema te odredbe.
3. Već sa 6, 7 godina neka su djeca spremna biti sama, nakratko. Ako se mislite: je li spremno, nije spremno, kad ga mogu ostaviti, što ako,… Sve je to normalno. No, ono što gotovo uvijek zaboravimo je komunikacija.
Dijete će vam reći. Pitajte ga, SLUŠAJTE! Neće vam reći da to želi ako nije spremno na to. Ako dijete odbija, znači da nije spremno.
4. Pripremite sve: razgovarajte. Postavite pravila, jasan protokol, u slučaju da netko pozvoni na vrata, kada vi pozvonite ili kako će znati da ste vi, brojevi telefona u slučaju nužde, kojim uređajima se dijete smije/ ne smije koristiti dok je samo, pripaziti na buku, želite li da pozove prijatelja/ prijateljicu i sve ono što smatrate relevantnim. Ne možete odmah sve predvidjeti zato uvijek naglasite da vas nazove ako nešto ne zna.
5. Neka njihov ‘sam doma’ boravak bude koristan. Neka napiše domaću zadaću, čita lektiru ili nešto drugo; neka odradi svoja zaduženja po kući. Dogovorite to prije, neka to bude dio pripreme. Dobro je da odmah na početku zna pravila kako se taj boravak ne bi sveo samo na gledanje televizije i igranje igrica. Odgodite to što dulje možete.
6. Neka vaše izbijanje bude što kraće u početku. To može biti odlazak u kupovinu u obližnji dućan ili brza kava u kvartovskom kafiću. Pola sata je više nego dovoljno za početak. Budući da djeca u dobi od 7, 8 godina još uvijek nemaju osjećaj za vrijeme, reći će vam da vas nije bilo ‘malo’ ili ‘dugo’. Po tome ćete znati kako ćete postupiti idući put.
7. Uvijek recite djetetu koliko ćete se zadržati (iako nema osjećaj za vrijeme). Ako ćete se zadržati dulje od planiranog, nazovite ga i recite mu da ćete se i koliko zadržati.
8. Ako vas za vrijeme vašeg odlaska dijete nazove (dosadilo mu je biti samo, nedostajete mu,…), to je jasan poziv da trebate što prije kući.
9. Pohvalite dijete kada se vratite; potaknite mu pozitivnu sliku o sebi te mišljenje o sebi da je sposobno i vrijedan.
Zato je ovaj korak veći stres roditeljima nego djeci (kao i u većini slučajeva, zar ne?). Roditelj je odgovoran za sve- pripremu i izvedbu. Zato nastojte sebi to dočarati kao ozbiljan i važan korak u razvoju vašeg djeteta. To je odraz njegova kognitivnog i emocionalnog sazrijevanja jer:
- kognitivno: treba slijediti i odraditi sve što mu stavljate na dužnost,
- emocionalno: osjeća dovoljno sigurnosti u sebe da će izvršiti sve kako ste se dogovorili (a ne želi vas iznevjeriti), i u vas jer zna da ćete se vratiti kući te
iznimno samopouzdanje koje će narasti kada shvati da je sve to napravi sam/a. Sam/a i kako treba jer su mama i tata tako ponosni na njega/ nju!
Benefiti su očiti i ne treba se bojati djetetova sazrijevanja. Dijete koje je dobro pripremljeno, odradit će svoj dio posla nekad malo više, nekad malo manje. Sve je to proces učenja i odrastanja. Dajte vremena i sebi i djetetu. Dopustiti djetetu da raste i razvija se bez grča i straha znači odgovarati na njegove potrebe; slušati njegove potrebe znači odgajati samosvjesno, samouvjereno i samopouzdano dijete.
Otvorite srce i uši i slušajte! To što ima 6 ili 7 godina (ili samo jednu) ne znači da ne zna, ne osjeća, ne misli, nema potrebu. Poslušajte; ono će vam samo reći/ pokazati je li spremno.
Naravno da je na vama konačna odluka, ali svakako uzmite u obzir njegov glas. Poslušajte, imate itekako što čuti i- biti ponosni!
Oko 6.- 7. godine se događaju velike promjene u djetetovu životu. Jedna od najvećih je polazak u školu. Ako želiš više saznati o svom predškolcu/ predškolki, o svojoj ulozi u djetetovu školovanju, kako ga želiš što bolje pripremiti za školu da bez straha zakorači u novo razdoblje, te da nauči kako da samostalno i odgovorno obavlja svoje školske obaveze, za tebe je online program Kako osamostaliti dijete za školu koji počinje 2.3.
Sve o upisu u školu i pripremi djeteta, sve, ali baš sve na jednom mjesto dobit ćeš u ovom program. Uštedi i vrijeme i novac i dočekajte i ti i tvoje dijete jesen- spremno i opušteno! Svi detalji su ovdje!
Novi post na Mum’s dance blogu možeš očekivati za 14 dana.
Do tada, lijepi pozdrav od mene,
Dragana