Nije ni mit ni legenda već istina da samo prvašići vole škole!
Vjerovali ili ne, najčešće je tako da sa svakim razredom sve više opada oduševljenje školom. Ne samo oduševljenjem već i motivacija te spremnost na rad i učenje.
Što se dogodi?
Prije škole, roditelji pripremaju djecu, pričajući lijepe priče o školi, učiteljici, novim prijateljima, što će sve novo naučiti tamo. Djeca krenu radosna i nasmijana u školu očekujući upravo to: što su mama i tata obećali. Učiteljica je super, trudi se dočekati svoje nove đake, uljepšati im novu svakodnevnicu. Da, i novi prijatelji su tu; prije škole, za vrijeme odmora, poslije škole.
Dođemo u drugi, treći, šesti razred i do Mrzim školu! Zašto? Gdje je nestala ona početnička zanesenost, sreća, zadovoljstvo?! Neki će reći: Mora tomu doći kraj! Treba se uhvatiti knjige i učiti! Da, to je točno, ali prvo pitanje i dalje stoji.
Kad smo počeli zanemarivati sreću svog djeteta zbog učenje?!
Nije ni mit ni legenda već istina: djeca su u školi nesretna! Veeeeliki dio djece. Tu činjenicu zanemaruju i učitelji i roditelji. Uistinu je fascinantno s obzirom na to da nam istraživanja govore o ogromnoj povezanosti sreće i učenja:
'Istraživanja mozga nam govore da kad zabava prestane, prestane i učenje. Radost i entuzijazam su jednako važni ako želimo nešto naučiti.'
Judy Wills, učiteljica
Nije ni mit ni legenda već istina: zabava i radost se sa svakim višim razredom nepovratno gubi. Ostaju samo pripreme za testove, ocjene i još malo testova. Željeli mi to priznati ili ne- škola nam se upravo svela na to!
No, tu priča ne staje!
1. Domaća zadaća- jedan od najčešćih nesuglasica između roditelja i djece. Što ne znamo u cijeloj toj priči? Domaći nije odgovornost roditelja i djeteta već učitelja i djeteta!
2. Škola je ODGOJNO- obrazovna ustanova. Odgojna?! Ima li odgoja u našim školama? Pod odgojem podrazumijevam odnose. Oni najvažniji odnos je između učitelja i djece. ima li u tom odnosu sigurnosti, povjerenja? Odgovaraju li učitelji na djetetove potrebe, interese i želje?
3. Sloboda izbora ili podcjenjivanje djece. Od planiranja i odabira sadržaja koji će se učiti preko provedbe do vrednovanja nastavnog procesa i dječjeg znanja, djeca imaju vrlo mali ili nikakav utjecaj. Svedeni su na pukog promatrača koji samo mora slušati i slijediti upute. A koliko je pritisak tog moranje!
4. 'Bubanje' napamet nije učenje! Takvo 'učenje', zajedno s točkom 3 nema smisla. Kada nešto nema smisla za onoga koji uči, ako on to ne može povezati s osobnim doživljajem, ako on to ne osjeća, ne zanima ga- tu učenja nema!! Neće naučiti, neće zapamtiti, neće moći iskoristiti u životu!
5. Nije sve dječja igra! Ok, djeca se posvađaju, pa čak i potuku, a onda su opet prijatelji. No, ne ostaje sve uvijek na tome. Neke situacije ipak zahtijevaju veću pažnju i učitelja i stručne službe, a ne guranje pod tepih i ne prebacivanje odgovornosti s roditelja na učitelje i s učitelja na roditelje. Zahtijevaju komunikaciju, predanost i želju s obje strane da se nađe najbolje moguće rješenje u prvom redu za dijete.
6. Mi, odrasli, držimo važnim samo neke predmete, primjerice Hrvatski jezik, Matematika, Povijest. Ako tu nešto 'šteka', dijete će na dopunsku.
Zašto tako ne inzistiramo na onome što djetetu ide, u čemu ono pokazuje i talent i interes i želju? To nije ništa drugo nego zanemarivanje djetetovih potreba, interesa i želja! Odakle nam pravo to raditi?!
Ovdje bih stala. Možda se pitate čemu sve ovo. Prvo i osnovno zbog djece koja provode toliko vremena i godina svoga životu u školi.
Zato trebamo razmišljati o njihovoj sreći! Kažemo da želimo da su sretni u životu, ali ako nisu sretni danas kako će moći i znati biti sretni sutra?!?
Svi, i učitelji i roditelji, mogu i trebaju zajedno raditi da bi djeci bilo bolje. Počnimo sa svjesnim promišljanjem, bez optuživanja i prebacivanja odgovornosti i krivice. Boljom i pozitivnijom komunikacijom i poticanjem suradnje i partnerstva učitelja i roditelja, edukacijom obiju strana do što manje stresnih školskih dana i dječjih osmjeha!
Imate komentar, pitanje? Tu sam: klub.ucenja2018@gmail.com!
Čitamo se uskoro,
Dragana