top of page

Uloga roditelja u školovanju djeteta

Drage mame, dragi tate, znate li koja je vaša prava uloga u školovanju djeteta?


Da, ovo je pravo pitanje. Jer odgovor nam ne daju razna uvjerenja koja smo pokupili po putu do trenutka kada dijete kreće u školu. Ne, ne može to znati zato što smo ‘i mi završili školu’ (onda smo bili u ulozi učenika, ne roditelja, zar ne?) ili zato što je to jednostavno tako (?!?).


Kada zastanemo i promislimo, vidimo da nam se nameću brojna druga pitanja o kojima se baš i ne govori; shvaćamo da ne dobivam baš puno odgovora ni od učitelja.


Znamo što želimo: uspješno i sretno dijete, složit ćemo se svi.

No, postane li svako dijete i uspješno i sretno (zato što je završilo škole, fakultete; k tome i s odličnim uspjehom?!)?

Možda jesu uspješni, ali jesu li i sretni?


Koliko brinemo o toj ‘stavci’- sreći? Sudeći po onome što imamo u odgojno- obrazovnom sustavu- malo.


Jer, jako puno djece je nesretno u školi. Poznajem jako puno roditelja kojima je dijete reklo:

 

‘Ti si me upisala u ovu školu, ti uči!’ ili

 

‘Neću!’,

 

 ‘Škola je glupa!’,

 

‘Ne mogu! Ne znam!’

 

Zašto te rečenice i dječje nezadovoljstvo uporno ignoriramo? Zato što roditelji znaju samo ono što su sami naučili i iskusili na svojoj koži kao školarci. Iste su rečenici govorili njima, bili su ignorirani; iste su osjećaje imali, a bili su zanemareni. Sigurna sam da im je, u najmanju ruku, ostao gorak okus u ustima.

 

I to sad isto radimo svojoj djeci. Zašto?

 

Ali, vjerujte mi, ima načina- možemo drugačije kao roditelji!

 


Možda će vas iznenaditi ovaj moj popis zadataka za roditelje jer na prvi pogled nemaju nikakve veze sa školom. Ali imaju itekako!

 

Ono što se događa u školi, domaće zadaće, obaveze, učenje, slobodno vrijeme, treninzi, prijatelji, obitelj tek su vrh sante leda. Ono što ne znamo je ono što se događa ispod odnosno koliko truda, vremena, živaca roditelji provedu sa svojom djecom. I još bolje kako.

Jer upravo to roditeljsko kako dovest će nas do uspješnog i SRETNOG djeteta.

Jedno bez drugog ne ide.

 

Škola brine o planovima i programima, ti brini o ovome:

 

1. djetetovim potrebama


Što je tvom djetetu potrebno? Ne, školi, ne učiteljici, ne tebi, ne susjedi! Tvom djetetu! Kada je gladno, kada je pospano? Kada mu treba tvoja blizina, toplina, tvoj zagrljaj? Kada treba izraziti svoje mišljenje, biti slobodno, viđeno; tko će ga razumijeti? Njegovi roditelji! Ne škola, njegova mama i tata! Ako potrebe nisu zadovoljene, nema učenja, nema zadovoljstva, nema skladne obitelji, nema sreće!


2. mentalnom zdravlju djeteta


Što ako tvoj školarac ima previše gradiva? Hoćeš li ga natjerati da napiše SVE što mu je bio zadatak ili ćeš, kada vidiš da je umorno, pustiti gad a ode u školu bez cijelog domaćeg?


Nadam se da je ovo drugo. Jer tako brineš o zdravlju djeteta.

Ne može nitko odrediti koliko je dovoljno, previše ili premalo domaćeg za tvoje dijete. Ni učiteljica, čak ne ni ti; samo i isključivo dijete!

Na roditelju je da poštuje djetetovo vrijeme, umor, odmor odnosno njegove potrebe. Zanemarujući ih, ozbiljno može naručiti djetetovo zdravlje, odvesti ga u stres, izgaranje; da ne spominjem gubitak motivacije za školu i često nepopravljivih odnosa s djetetom.


3. odnos s djetetom


Škola nije i treba biti cijeli djetetov svijet. Što radiš s djetetom, a da nema veze sa školom? Ili vam se cijeli dan vrti oko škole. Nadam se ne u svađi i natezanju: Kad ćeš napisati domači? Odmah ga napiši! i sl. To nije tvoja odgvornost. Ako preuzimaš tu odgovornost na sebe, teško da ćesš imati mir, opuštene vikende, igru i smijeh sa svojim školarcima. Tvoje je da si prisutna s djetetom, povezuješ se s djetetom, razvijaš povjerenje i ljubav među vama.


4. otkriti djetetove prirodne talente


Škola to neće. U školi su bitne ocjene i znanje koje je prilagođeno svima. Budući da dijete treba za (bolju) ocjenu raditi ono što ga često niti zanima, niti ima veze s njim, niti mu ‘leži’, na roditeljima je da otkriju prirodne talente svog djeteta te da ih potiču kako bi ih dijete razvilo.

Pitanje je samo žele li to: je li mjerodavnije ono što škola uči ili djetetov kompas za sreću.

5. vjerovati u sebe i svoje dijete


Da, nasuprot kontroli leži povjerenje. Možemo kontrolirati djetetov svaki korak, sjediti s njim cijelo popodne dok piše domaći, tjerati ga uči kada mu ne odgovora ili mu početi vjerovati da može i želi sam. Ali tek onda kada zna da njegovi roditelju vjeruju u njega, kada mu dopuštaju da bude ono što je, kada ga vide, čuju i razumiju.


6. briga o sebi


Koliko mame brinu o sebi? Uvijek ćeš prije izabrati da obavljaš million stvari dnevno za djecu, muža, svoje roditelje, posao, prijatelje nego uzeti sat vremena za sebe, isključiti se za sve i… raditi što te volja. Zar ne? Ali, do kad? Da bi slušala i poštovala djetetove potrebe, moraš prvo slušati i poštovati svoje. To je jedini pravi redoslijed.


Ako je dobro tebi, bit če dobro i tvom djetetu.

 

Još malo mudrosti:


- Školovanje i obrazovanje nije isto.


Školovanje je ono što mu kaže naziv: škola. No, ono što nam škola daje, nije sve i postoji cijeli svijet izvan školskih zidova. To je obrazovanje; sve ono što djetetu sakodnevno daješ, učiš ga i odgajaš ga: odnosi u obitelji, putovanja, ljubav, ljutnje, osjećaji, šetnje, kuhanje, usisavanje, prvi poljubac, kućni budžet, tehnologije, francuski, break dance, samostalnost, odgovornost, rješavanje problema, samosvijest, samopouzdanje, samopoštovanje,…... I što uči i usvaja sam.

 

- Mama, oslobodi se srama zato što tvoje dijete:


·       nema 5.0 prosjek ocjena,

·       ne igra nogomet,

·       ne ide na sve izvanškolske aktivnosti,

·       još uvijek savršeno ne govori engleski,

·       puno vremena provodi u igranju dok druga djeca ide na satove klavira, plivanja, malce genijalce,….

 

Oslobodi se tog srama jer prava istina je da je tvoje dijete predivno i jedinstveno baš takvo kakvo je, iako nije odličaš ili neće biti budući Ronaldo. Baš takav je potreban SEBI, TEBI i cijelom svijetu. Dopusti mu da bude ono što jest; pomozi mu u tome.

 

Tvoje dijete te ne sramoti. Sramote te uvjerenja zbog kojih smatraš da tvoje dijete treba biti nešto što nije. Ta uvjerenja nisu ti, niti tvoje dijete.

 

Pogledaj ga – vidi ga!

 

Poslušaj ga – čuj ga!

 

U tvom srcu itekako ima mjesta za tvoje dijete (ne uvjerenja), da ga vidiš, čuješ i razumiješ.

 

 

P.S. Škola za život?! Život je sada.

Ako dijete nije sretno sada, neće (znati)biti sretno ni kad odraste!


 

 

Black Friday nije gotov, pa tako ni prigodne cijene! Zaviri u moju ponudu savjetovanja Škola bez vike i suza i javi se za individualna savjetovanja ovdje.



 

Jer, zajedno stvaramo zdrave i čvrste temelje školovanja tvog djeteta!

 

 

Čitamo se uskoro,

Dragana

40 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page