Tu i tamo čujem ovo. Malo sam zbunjena. Ne znam točno na što se misli kad to kažu.
Prvo što mi padne na pamet jest da dijete nije poslušno, da nije onakvo kakvo roditelji očekuju da bude. Buni se, govori puno Ne i Neću!. Odbija se ponašati onako kako roditelji ili učiteljica misle da se treba ponašati u određenim situacijama. Naravno, postoje društvena pravila, ali što vam je važnije: vaše dijete ili pravila odnosno što će drugi reći?
'Teško odgojivo dijete' bi bilo dijete koje samo želi biti DIJETE, e, da , kao svako dijete! U stvari, roditelji bi trebali biti presretni da im je dijete takvo! To je dijete koje ima svoj stav, misli svojom glavom i takvo je svako dijete dok ga ne pokorimo i smjestimo u društvene okvire.
Da, naravno, treba mu ukazati na pravila koja vladaju u društvu, ali ne kaznama ili zabranama.
Osim što ima vas, svoje roditelje za primjer, treba ga voditi razgovorom. Nježnim, sigurnim tonom, riječima koje dijete razumije, koje ga ne vrijeđaju i ne ponižavaju. To je vodstvo od kojeg će rasti kao samouvjereno i samosvjesno dijete. Dijete koje smije i želi reći što misli, iskazati svoje negodovanje, kad treba, ali isto tako uči socijalne norme.
I dajte im vremena za to!
Teško odgojivo dijete- NE!
Dijete koje misli svojom glavom i pri tome uvažava i sebe i druge- DA!!
