Kako lažemo djeci
Možda će vas začuditi naslov, možda čak i uvrijediti, ali to je istina! Lažemo djeci svakodnevno. Htjeli to ili ne, ali je tako.
Da, radimo to iz ljubavi, ali ipak treba osvijestiti što te riječi znače i kako ih dijete shvaća.
Jer bilo koje riječi, bile one lijepe ili ružne, iskrene ili lažne, imaju ogroman utjecaj na djecu. One oblikuju djecu, njihovu sliku o sebi i svijetu. Osim toga, djeca ne poznaju sarkazam; sve shvaćaju ozbiljno.
Što im to govorimo odnosno lažemo?
- Volim te najviše na svijetu!
- Učinio/učinila bih sve za tebe!
- Žrtvujem se za tebe!
- Ti si najbolji dječak na svijetu!
- … (slobodno nastavite niz!)
Volim te najviše na svijetu!
Zašto ljubav mjeriti?! Ona je tu, bez obzira na sve, bezuvjetna i čista, pogotovo ako se djecu pita! Zar ne bi bilo prekrasno reći im:
Volim te baš takav/ takva kakav/ kakva jesi!
Učinio/učinila bih sve za tebe!
Krenimo od malih, svakodnevnih stvari, pa ostavljam na vama da osvijestite ovu rečenicu…
Žrtvujem se za tebe!
Uhhh… ovo je velika boljka naših roditelja. Živjeli su, i dalje žive u uvjerenju da se za djecu žrtvuje i to su prenijeli na većinu nas. Nesvjesno, bez razmišljanja uvjereni da je to ljubav i da tako treba biti. Koliku krivnju i sram stavljamo tako na svoje dijete ako ne ispune naša očekivanja i našu 'žrtvu'! Oni (ni mi) nisu to tražili. Ako nešto niste tražili, ne možete očekivati da vam netko zato čita misli, da bude zahvalan, niti da bude onakav kakav ste vi zamislili.
Za djecu se ne žrtvuje- s djecom se živi, raste, uči; s djecom se gušta!
Ti si najbolji dječak na svijetu!
Ovu rečenicu često koristimo kad dijete nešto pogrešno napravi, ali je malo, pa mu ne uzimamo to za zlo. Da bismo ga umirili, kažemo to, ali dijete se ne smiruje, dapače, još se više razljuti. Zašto? Zato što zna da je pogriješilo, bez obzira bilo malo ili malo veće. Oni znaju! Priznajte im taj osjećaj, bez prijekora i ljutnje. Kad se dijete smiri, možete razgovarati.
Želimo pokazati i dokazati svojoj djeci ljubav i to je u redu, ali što je s iskrenošću? Kako biste se vi osjećali da vama partner/ partnerica upućuje ovakve izjave? Vjerovali biste?
Djeca jako dobro znaju kad smo im iskreni, a kad ne. Znaju kad smo uskočili u ulogu roditelja, kad kreću prodike. Zato što samo ponavljamo iste riječi, fraze, zapovjedničkim tonom, često zaviknemo. Djeca vide te naše maske, osjećaju da to nismo mi! A mi… Mi mislimo da moramo tako- da su oni mali, da će samo tako naučiti; nesvjesno, bez logike, samo ponavljamo riječi i postupke naših roditelja.
Dok god to ne svijestimo, dok god ne počnemo dijete gledati onako kako gledamo odrasle osobe, dok se ne počnemo tako ponašati prema njima, dok ih ne počnemo uzimati kao sebi ravnima, isto vrijednima- djecu vrijeđamo i povrjeđujemo! A oni nam bezuvjetno vjeruju i bezuvjetno nas vole! Mi, odrasli bismo trebali znati što je ljubav, ali ne znamo, djeca znaju! Mi odrasli bismo trebali znati da ljubav ne možemo izmjeriti, da se ona osjeća; djeca znaju! Mi odrasli bismo trebali znati da cilj ne opravdava sredstvo, da laž rađa bol; djeca znaju!
Djeca znaju i osjećaju! Njima ne trebaju ove laži, a ni nama! Svjesnost, iskrenost, ljubav! To nam svima treba!
Novi blog post stiže za 2 tjedna,
Dragana