Kako komunicirati s učiteljima

Ajmo, bit iskreni i priznati: nije lako biti ni roditelj ni učitelj. Ima grešaka i s jedne i s druge strane. Ne treba bježati od njih niti odgovornosti već trebamo svi zajedno tražiti rješenja za dobrobit djece.

Tvoje dijete provede prosječno 6 sati u danu u školi, oko 1,200 sati godišnje, u učionici sa svojom učiteljicom svake godine. Kada roditelji i učitelji surađuju, dijete će imati pozitivno iskustvo što mu je preduvjet za uspjeh- emocionalno i socijalno. Pozitivna, slobodna i otvorena komunikacija kao preduvjet dobre suradnje zatjeva truda, ali uvijek se isplati.

Komunikacija je dvosmjerna ulica. U jednoj ovako važnoj ‘ulici’ kao što je Ulica roditelj- učitelj, nema prečica niti sporednih uličica; ispred nas je samo dijete- njegova dobrobit, rast i razvoj. Odgovornost za pozitivnu, učinkovitu i profesionalnu komunicija leži na obje strane.

Kako razvijati dobru suradnju?

Krenimo redom. Temelje su najvažniji zato ih postavimo odmah napočetku. Na drugu stranu ne možeš utjecati, zato preuzmi odgovornost za sebe.

1. Kreni od sebe

Pitanja za roditelje za promišljanje o suradnji:

Kako bi suradnja, po vama, trebala izgledati?

Jeste li i koliko ste zadovoljni suradnjom s učiteljem svog djeteta?

Što bi mogao biti/ što je glavni uzrok nesuglasica?

Što i kako može bolje? Što ja mogu napraviti?

2. Predstavi svoje dijete

Upoznaj učiteljicu svoga djeteta, a njoj predstavi svoje dijete. Predstavi ga onako kako ga ti vidiš. Ne trebaš se bojati da ga previše hvališ (pa tko će ako nećeš ti).

Možeš li otvoreno razgovarati s učiteljicom o problemima s djetetom, pa čak i u obitelji? Da, to je poželjno. Ne trebaš ići previše u detalje, ali osnovne stvari je dobro da zna jer obiteljska dinamika itekako utječe na dijete. Svrha individualnih razgovora je upravo u tome da roditelji od učitelja dobiju informacije o učenju i radu u školu, o djetetovom intelektualnom, emocionalnom, tjelesnom, socijalnom razvoju. Učitelji imaju uvid u djetetov život u obitelji čime stiču potpuniju sliku u djetetu u cjelosti.

Sve to doprinosi djetetovo rastu i razvoju.

Zato su ovo vještine koje su poželjne za roditelje i učitelje:

· pozitivna komunikacija,

· empatija,

· slušanje,

· preuzimanje svoje odgovornosti,

· poštovanje.

3. Promijeni perspektivu

Pokušaj sagledati stvari iz drugog kuta: zamisli svoje dijete kada ima svoj najgori dan. Sada zamisli kako izgleda biti s 25 druge djece koja imaju isti takav dan. Tako izgleda učiteljska svakodnevnica. Naravno, i učitelji trebaju biti empatični. Ako si učitelj, zanisli svog učenika koji proživljava najgori dan. Zamisli sada da ga svaki dan vodiš kući sa sobom. To je roditeljska svakodnevnica.

Ovdje nema mjesta primjedbama tipa: ‘To joj je posao!’ ili ‘Pa to je njeno dijete!’ Umanjivanje tuđeg problema, a veličanje svoga nije ono što pomaže u ovakvim situacija niti rješava problem. Samo se stavite u cipele drugog.

4. Podijeli s učiteljicom ono što joj može pomoći

Neke strategije koje učiteljica koristi u razredu ne moraju biti dobre i za tvoje dijete posebno ako se odnose ne disciplinu. Ako imaš svoje načine, tips&tricks kako da te dijete posluša, učiteljici će ga sigurno željeti čuti umjesto da gubi živce pokušavajući smiriti tvoje dijete

5. Uključi se u život i rad škole

Za djecu je jako motivirajuće vidjeti svoje roditelje u školi, da dođu u njihovu učionicu i s njima provodu školski dan. Kada sam radila kao učiteljica, često sam pozivala roditelje u učionicu. Nekad su čitali djeci- prvašićima, sudjelovali su u našim razrednim projektima, radili zajedno s djecom, veselili smo se zajedno. Djeca su uživala baš ako i roditelji. Ako imaš ovakve prilike, svakako se uključi jer, osim što ćete zajedno učiti i zabavljati se, upoznat ćeš svoje dijete na skroz jednoj drugoj (predivnoj) razini!

Ali ne smijemo zaboraviti i onu malo manje zabavnu stranu sudjelovanja u radu školu: imaš pravo raspravljati, predlagati, sudjelovati u raspravama o programima i aktivnostima u školi. Da, čak i ako nisi pedagoške struke. Zato, sudjeluj.

Evo nas sada do konkretne situacije: nedavno sam na Facebooku naišla na post jedne zabrinute mame. Naime, ona je tražila savjet drugih mama jer joj je učiteljica rekla da njen drugašić sporo rješava zadatke. Moje prvo pitanje je bilo što mama radi po Faceu umjesto da sva svoja pitanja uputi učiteljici. Prvo što mi pada na pamet je- komunikacija.

Nažalost, iako žele pomoći, učitelji često ne znaju do kraja iskomunicirati sve što bi trebali:

- objasniti do kraja roditeljima o čemu se radi,

- ponuditi dodatnu pomoć i podršku,

- uputiti ih na stručnu pomoć u školi ili van nje (ako je potrebna).

Najčešće mislimo o svom poslu kao da svi o tome sve znaju jer ga mi znamo. Tako i učitelji. Ali zapravo trebaju poći od činjenice da roditelji ne znaju o čemu se točno radi (najčešće i ne znaju) i da se radi o DJETETU. Bilo koja čak i sitnica, roditelje buni i plaši kada je riječ o djeci. Koliko god se učitelju ‘sporo rješavanje zadataka’ činilo malo i lako rješivo, roditeljima je to jaaaako velika stvar i ,bez prave komunikacije, napravit će od muhe slona i za sebe i za dijete. A toliko se toga može i treba rješiti tek komunikacijom. Zato je ovdje najvažnija empatija učitelja, da znaju, kao profesionalci i stručnjaci, kako bi to priopćenje moglo djelovati na roditelje.

Donosim ti jedan od mogućih ‘scenarij’ da ne lutate po društvenim mrežama te da pomognete i sebi i svom djetetu na najbolji mogući način.

Komunikacija preko stola

Pripremi se.

Prvo se pokušaj smiriti. Taj prvi razgovor može biti šok, pa ako se ne sjetiš svega što bi trebala pitati, uvijek možeš doći i pitati naknadno. Dapače, napravi to. No prije toga:

- zapiši sva pitanja koja ti padnu na pamet za učiteljicu,

- pitaj sve, ali sve što ne znaš, ne razumiješ, nije ti jasno… Budi pozitivna.

Nastoj ostati pozitivna jer rješenja uvijek ima. Vjeruj u sebe, u svoje dijete i učiteljicu. Započni razgovor s:

- Hvala vam za…; pokaži joj da cjeniš njen trud.

- Kako vam mogu pomoći?, vidjet će da si otvorena za rješenja.

Pažljivo slušaj.

Saslušaj govornika do kraja, bez upadica i pitanja. Koristi njegove riječi u odgovoru. Ponovi djelove rečenice da budeš sigurna da si sve razumjela. Tako pokažuješ da uistinu slušaš te joj govori da si uočila iste stvari. Bit će lakše kada se složite oko nekih stvari.

Drži se teme.

Bitno je razgovarati o problem, kako ga rješiti. Saznaj što ona radi u školi s djetetom te kako ti možeš pomoći kod kuće. Ako ti se njeni savjeti i upute čine previše (možda su ti nejasne), traži dodatna pojašnjenja.

Prema rješenju.

Jedan problem ima više rješenja. Ne moraš se složiti s učiteljicom u svemu. Imaš pravo reći to jer uz dijete imaš svoj posao, kućanske poslove te svoj život. Ne, to nije sebično i ako to imaš to ne znači da nisi dobra majka već baš suprotno. Želiš odratiti posao najbolje što možeš, ali ako to prelazi tvoje mogućnosti, vrijeme i kapacitete, dobit ćeš samo kontra efekt.

Moraš znati da u svakom trenutku možeš računati na nju. Dopunska nastava, individualni rad s djetetom u školi mogućnosti koje učiteljica može pružiti.

Prati situaciju

Dodatan rad s djetetom kod kuće ne mora se uvijek svidjeti djetetu. Pokušaj ga razumijeti i nemoj inzistirati kada se baš buni. Nekad mu je jednostavno previše, a može osjećati da ne postiže baš onoliko koliko ti želiš. Zato, da bi mu podigla samopouzdanje, neka to bude u opuštajućoj atmosferi, igri; vrijeme samo za vas kojem će se i dijete i ti veseliti. Isplaniraj to vrijeme jer tako ćeš biti opuštenija, spremnija i smirena da mu pomogneš.

Nakon 2-3 tjedna otiđi na razgovor s učiteljicom. Kako napredujemo? Što i kako možemo dalje? Ako trebaš češće, razgovaraj s učiteljicom.

Ovo je moja pomoć i podrška tebi te uvid u tvoja prava u odgojno- obrazovnom sustavu. Možeš i trebaš! Jer, možda su ti rekli da su ‘takvi’ roditelji prenaporni i stalno nešto ispituju i propitkuju, to nikome ne treba i sl. Znaš što? NISI NAPORNA! IMAŠ PRAVO PITATI! Onaj tko postavlja dodatna pitanja često se zna naći na meti kritika i ismijavanja zbog toga. Odrasli jednostavno ne vole pitanja, tako su nas naučili. U školi se ne potiču pitanja, radoznalost djece time se ubija, a radoznalost je jedan od navažnijih faktora uspješnog učenja. U predškolskom dobi djeca imaju toliko pitanja svakodnevno, a u 6 razredu više ništa ne pitaju. Pitajući učimo! I zato… Pitaj! Ne opterećuj se što učitelji misle o tome. Posao učitelja je da odgovori na svako tvoje pitanje. Pitaj! Ne pretpostavljaj samo zato što si ti završila školu ili imaš već djecu u školi. Svaki učitelj, svako dijete je drugačije. Pitaj! Imaš pravo znati. Sve o školi, učenju, djetetu, ocjenama, načinu rada, sadržaju… Na individualnim razgovorima, na roditeljskim sastancima. Učitelje, stručne suradnike, ravnatelja. Pitaj! Radi se o tvom djetetu/ djeci! Pitaj jer neodgovorena pitanja vode u nesuglasice, svađa, sukobe, sve ono negativno što ne želimo.

Za SVA tvoja pitanja sam tu: klub.ucenja2018@gmail.com

P.S. Ovaj mjesec imam besplatna savjetovanja, pa mi se slobodno javi sa svojim pitanjima.

Čitamo se uskoro,

Dragana