Dijete i stres




S obzirom na stresna i neizvjesna vremena u kojima živimo, svjesni smo kako to utječe na nas i na našu djecu. Stil života roditelja je stil života djece. Ako ste vi pod stresom, bit će i vaše dijete. Što točno djeci uzrokuje stres? Dopustite da vas to predstavim kroz ovih nekoliko priča.


1. priča: Roditeljske stresne situacije


Vrlo je bitno otkriti naše okidače (kada smo i zašto smo pod stresom?). Dijete će nam najbolje na to ukazati. Samo trebamo biti toliko svjesni i otvoreni da ih čujemo.

Način na koji reagiramo na njih (živciraju nas, vičemo na njih) poziva nas dubok i temeljit pogled u sebe.

2. priča: Obitelji


- Prezaposleni roditelji:

Previše obaveza, premalo vremena ili slaba organizacija… Znači premalo vremena za obitelj, za djecu.


- Prezaštitnički roditelji:

Fokus je na dijete od rođenja, a previše zaštite oduzima djetetu sposobnost odgovorajućeg razvoja; zanemaruje se djetetova odgovornost i samostalnost.


- Velike promjene u obitelji: svjedoci smo puno rastava u obitelji; sve je više samohranih roditelja te drugih koji odgajaju dijete.



3.priča: Pritisak vršnjaka


Drugi na listi stresa, odmah iza škole, su prijatelji. Poticanje natjecanja, težnja k savršenstvu, što većim, boljim rezultatima, dovodi upravo do suprotnog efekta kod djece. Umjesto da budu što veća podrška jedni drugima, da uživaju u najobičnijoj igri, druženju i zabavi, često su gurnuti u ‘ring’ nadmetanja i gomilanja stresa.



4. priča: Ekranizacija


Dadilja, relaksacija, kava u miru, razgovor s prijateljicom… U kojim sve situacijama roditelji koriste ekrane? Znamo sve te situacije, sve te ‘nadimke’. Ono što roditelji trebaju znati jest da:

- ne mora biti tako,

- se zato ne trebaju odreći sebe i svoga vremena, prijatelja i aktivnosti koje vole,

- im je potrebna edukacija kako raditi na razvijanju svjesnosti o djeci, te kako potaknuti povezanost s djecom i što se stvarno krije iza dječje opčinjenosti ekranima,

- trebaju naučiti kako ne posezati za ekranima samo zato što je djetetu dosadno,

- mogu naučiti kako pametno, maštovitije i korisnije koristiti tehnologiju.



5. priča: Previše aktivnosti


Znaju li djeca što je tišina i mir? Ne, ne znaju. Pola dana su u školi ili vrtiću, ostatak dana trče s aktivnosti na aktivnost. Ne čudi onda činjenica da djeca imaju sve manje koncetracije, a sve više poremećaja i teškoća u učenju te u socijalnim vještinama.


6. priča: Škola


Brojna istraživanja pokazuju nam na to da je škola djeci glavni izvor stresa kod djece. Teškoće u učenju, vršnjačko nasilje, ispitna ankcioznost, previše gradiva, premalo vremena za učenje, previše besmislenog sadržaja, premalo razumijevanja, depresija. Činili se vama da se škola svela jedino na ispite i ocjene? Kada ima i/ili nema ispita, samo o čemu se govori su ispiti…


Odgovornost je na nama, odraslima da stalno radimo na smanjenu stresa djeci!

- Što može škola?


Tu je u prvom redu preispitivanje postupka i načina provođenja ispita, usmenih i pismenih. Glavno pitanje je prave njihove svrhe za djecu. Odgovor na to pitanje uistinu zabrinjava i navodi nas na promptno reagiranje i mjenjanje prakse.


Učitelji, posebno učiteljica u nižim razredima, imaju ogromnu ulogu u smanjenu stresa kod djece. Pomažu svojim stavom, načinom poučavanja, slušanjem, empatijom, razumjevanjem; sve ono što neupitno treba djeci.


Nikako ne smijemo zaboraviti nastavu tjelesno- zdravstvene kulture posebice u razrednoj nastavi. Ovi satovi su od neprocjenjive vrijednosti za djecu ne samo za redukciju stresa već i za cjelokupni njihov razvoj!


Sve ono što bi djeci pomoglo pri smanjenu stresa je već tu; samo to trebamo iskoristiti najbolje što možemo! Uz volju i znanje!

- Što mogu roditelji


Na roditeljima je velika i važna uloga, ne u prevelikoj zaštite djece kako je navedeno u 1. priči već, svojim primjerom i načinom života, da ukažu djeci na učenje o preuzimanju odgovornosti, prvenstveno za svoj život, organizaciji i planiranju vremena za rad, zabavu, druženje, za sebe, samoregulaciji osjećaja, prepoznavanju svojih potreba, izražavanju slobodno i otvoreno izražavanju svojih misli, stavova i osjećaja kako bi se učinkovito i pravovremeno mogli brinuti o svom mentalnom zdravlju svaki dan.


Svjesno pristupite stresu, promišljajte, pitajte se:


Ima li moje dijete previše aktivnosti uz vrtić ili školu? Kako to utječe na njega/ nju?


Kad i koliko se igra?


Kad i koliko se ja igram s njim/ njom?


Što mu/ joj stvara stres?



Jedan zadačić za vas: Zamislite:

Idealan dan- Dan bez stresa za mene i moje dijete (obitelj)


Nacrtajte/ opišite taj dan...


Dočarajte sebi:

Kako da što češće uživamo u takvom danu?


PODSJETNIK za roditelje:

  • olakšajte im školu,

  • puno manje ih kritizirajte, ističite suradnju, nesebičnost, prijateljstvo, igru, ne samo uspjeh,

učite ih da vole sebe, recite im ‘Volim te baš takvu/ takvog kakva/ kakav si!’,
  • učite ih prepoznavanju i pravilnom nošenju s osjećajima,

  • igrajte se s njima, smijte se; posvetite im svjesno i potpuno,

  • manje kontrole, nadzora, pravila, više privrženosti,

  • vjerujte u svoju djecu,

  • dajte im za pravo,

  • učite ih opuštanju, važnosti tišine,

  • OPUSTITE SE VI! Kada vi brinete o sebi, znat će i dijete kako!



Ostavljam vas s citatom iz knjige Fitness za djecu, praktični savjeti za roditelje (S. Kalis, 2000, Glopal, Zagreb) koji mi je baš u srcu i baš dočarava ono što djeci uistinu treba, ali ih mi odrasli, gluhi i slijepi, na stvarnu ljepotu života, jako često niti ne primjetimo:


‘Pokušao sam svoje dijete učiti kroz knjige.

Njegov je pogled tada bio pun brige.


Pokušao sam zatim učiti ga kroz riječi.

One su prošle, a očaj je bio još veći.


Na kraju sam se samo okrenuo: ‘Kako da te naučim?’, zaplakao sam.


Ono mi tad pruži rješenje krišom: ‘Dođi’, reče,


IGRAJ SE SA MNOM!’



Čitamo se uskoro, a do tada, ako vam zatreba savjet ili pomoć, tu sam za vas!


Dragana