top of page

DIGITALNA MAMA, iskreno: TEŠKO JE, ZAHTJEVNO JE, ZAMORNO JE!

I to jeb..no!



Uvela sam sebi i sinu detox nedjelju.


Što je detox nedjelja? To je jedan dan u tjednu kada ni on ni ja ne koristimo niti mobitel, laptop, ni TV.


Povratak u kameno doba za našu modernu djecu!


Mnogi će se složiti s tom tvrdnjom (da vrijedi i za roditelje) i u pravu su. Tko bi, pri zdravoj pameti, radio tako nešto? Danas?!? Pa, pregazit će te, neće ti dati disati dok mu ne daš mobitel, reći će roditelji. Opet su u pravu, ali…


Želite znati kako to izgleda kod nas? Ispričat ću vam.

Odmah na početku da vam kažem ako očekujete dukoko umne savjete, hvalospjeve i slike s nasmijanim mojim i djetetovim licima - možete odmah prestati čitati.

Jer pišem vam iz pozicije mame, a ne savjetnice.

Ono što ću vam reći jest da je to jeb... teško zahtjevno, zamorno! Ali, ah da, baš kao i cijelo roditeljstvo. No prvo,…


Povratak u prošlost


Duuugo sam se borila sam sa sobom i tehnologijom. I sa crtićima i s mobitelom. Da, s crtićima. Nisam željela da ih moj sin, kao beba, potom i u vrtiću, gleda. Znajući kako ekrani djeluju na dječji mozak, uspješno sam odoljevala negodovanju okoline- tate, baka i djedova. Uspjevalo mi je kada sam bila s njim. Naravno, sve je to palo u vodu kada bi oni bili s njim. Moram priznati da sam to dobro hendlala dok sam svom djetetu bila jedna i jedina- dovoljna kao mama. Duge šetnje, izleti, igre na plaži, čitanje,… bili su odlična zamjena za ekrane prvenstveno zato što su aktivnosti vani meni odgovarale.


No, dijete raste, a vas kao majku zamjenjuju na prijestolju. Kod dječaka to je prvo njegov tata koji u mom slučaju nije imao ništa protiv da 5- godišnjak igra igrice, gleda crtiće koliko želi. Malo pomalo to se zakotrljalo u onom smjeru u kojem nisam željela: sve više i više vremena je provodio ispred ekrana. Iako smo se često svađali zbog toga, zapravo sam mu zahvalna zbog toga! Zato što mi je osvjestio nekoliko jako bitnih stvari:


1. zabranjivanjem postižem samo kontraefekt- od tehnologije ne mogu pobjeći (koliko god se ja trudila i željela), ona je tu, dio naših života, a još više dječjih,


2. moram se educirati po pitanju medija, tehnologije; moram znati više o igricama koje moje dijete igra, ne zato što me to odveć zanima (jer me uistinu ne zanima) već kako bih što bolje upoznala svoje dijete, zašto ih voli te kako one zapravo zadovoljaju njegove potrebe (jer inače ne bi bio prikovan za njih toliko),


3. koja je MOJA veza, ovisnost, potreba za tehnologijom; upoznajem bolje sebe i svoje potrebe,

4. postala sam svjesna činjenice da nepoznavanjem ni sebe, ni djeteta, ni tehnologije, a samim time i njeno odbijanje te pokušaj zabranjivanja djetetu, dovodi do još gorih svađa i pogoršavanja odnosa s djetetom,


5. jer cilj nam je biti na istoj strani s djetetom protiv igrica, a ne mi, na jednoj strani protiv djeteta i igrica na drugoj. Ujedinjeni postižemo ciljeve koji su u skladu s djetetovim potrebama, a ne protiv njih,

6. roditelji NISU BESPOMOĆNI PRED TEHNOLOGIJOM. Koliko god nam taj osjećaj nametale internetske kompanije, društvene mreže, Maincraft, PlayStation jer su oni toliko moćni i drže dječju pažnju satima, ali nismo bespomoćni. Mi smo djetetovi prvi, najvažniji i nezamjenjivi učitelji.

Koliko god bili moćni, sve te igrice i mreže, ne mogu im pružiti sve ono što mogu roditelji. Kada smo svjesni toga i te svoje moći, ne mogu nas pobjediti.

7. bez obzira na to što im druge stvari i osobe postale zanimljivije od nas (npr. vršnjaci), mi smo i dalje roditelji koji su dužni voditi brigu tako da igre i prisutnost na internetu ne pređe u ovisnost. Kako? Dati im alternativu koja će zadovoljiti njihove potrebe te nikako ne smijemo zaboraviti da u to budemo uključeni mi i psihički i fizički. Ostaviti svoju tehnologiju i posvetiti se djetetu: slušati ga, pričati mu, smijati se s njim, dopustiti mu da bude on.


Povratak u sadašnjost


Zapravo povratak na početak posta: Ono što ću vam reći jest da je to jeb... teško zahtjevno, zamorno! Ali, ah da baš kao i cijelo roditeljstvo. I komentar na ovo zadnje pitanje Kako?


1. Teško je.

Jer kada to kažem ovako čini se tako lako, zar ne? ‘Ostavite tehnologiju i provodite vrijeme, jedan dan u tjednu, s djecom. Naravno da je teško! Riječ je o djeci- onim malim kao navijenima beštijicama koji nas žele cijele i svaki trenutak. Htjeli priznati ili ne, i mi smo razvili nekakvu ovisnost o Instagramu, Tik Toku, Candy Crashu.


2. Zahtjevno je.

Zato što trebamo odgovarati na nečije potrebe i želje nerijetko iako ne znaju niti ih mogu izraziti na pravi način. Onda se to najčešće svodi na plakanje, zavijanje i tunjenje koje ne da razumijete već vam kidaju živce.


3. Zamorno je.

Zato što cijeli dan namjeravate provesti u aktovnostima koje vas najvjerojatnije vrlo malo zanimaju, dosadne su vam, djetinjaste i više ne možete shvatiti kako se tome može smijati već 83 put… Ali i vi se smijete 83 put. Ako to ne odgovara vama i vašim potrebama (sigurno želite tu nedjelju provesti ne radeći NIŠTA baš kao i svi radni ljudi),


pa naravno da je i teško i zahtjevno i zamorno!

Ali ipak… u cijelo priči je dobro što:


- se možete pripremiti za to, ne samo fizički (društvene igre, lopte, hrana…) već i psihički (recite sebi: Provest ću dan u njegovom otporu, izdržat ću to jer znam zašto je to bitno. Bitni smo naš odnos, on i ja.),


- planirati dan: možda ćete predvidjeti točno mjesto gdje ćete sakriti daljinski upravljače, joysticke, mobitele 😊; ali ipak najvažnije- zajedničke aktivnosti. Priprema je pola posla,


- budite sigurno u svoj cilj: odvojili ste ga od ekrana i proveli ste dan sa svojim djetetom, a to je ono što će ono pamtiti,

- postavite si pitanje: Koji su moji prioriteti, želje i potrebe? Mirna i opuštajuća nedjelja daleko od svega ili odnos s mojim djetetom (nekad the hard way)? Na vama je, izbor je vaš. Svaki odgovor je dobar ako je u skladu s vama. Budite onda mirni s izborom.


Pomažu li ove četiri natuknice? Ne baš? E, pa ponovit ću:


Realnost ili bit roditeljstva


Nakon cijele tog jeb... dana što mi je ostalo? Ostao mi je prekrasan osjećaj da sam, uza sve odbijanje, preklinjanje, negodovanje,… ipak uspjela. Znate što? Smijali smo se, igrali smo se, bili smo skupa.

To je ono što se pamti, ostavlja mi osjećaj da nisam bespomoćna jer nisam! Ja sam MAMA i to mi nitko ne može oduzeti, nitko nema prednost preda mnom! Čak ni toliko moćna tehnologija.

Ma znaš šta - posebno ne god almighty tehnologija! Jer koliko god bila moćna, a je, i više me pobijedi nego ja nju, ostaju mi ove slatke male pobjede koje treba iskoristiti.


Teško, zahtjevno, zamorno? Da, ali isplati se! Može se!


I, znate što, bit će ih još, jer (ja barem) ne odustajemo od detox jeb... nedjelje!!



Kako izgledaju vaši dani bez tehnologije? Piši mi na klub.ucenja2018@gmail.com


P.S. Još je listopad i još imam nekoliko termina za besplatno savjetovanje. Iskoristi jedan za sebe! Rezerviraj ga ovdje.


Čitamo se uskoro,

Dragana

59 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page