Sama! Samohrana majka!
Je l' to bio dan ili sat, je l' uopće bitno?! Jednostavno te pogodi istina i stvarnost. Na trenutak je kroz mene prošla ta misao i zastala sam. Što to znači za mene, što za mog dječaka? Za mene, kao ženu, to i nije velika tragedija. Nismo se jučer razveli i odavno sam krenula dalje, ali kao majka… E, to je potpuno druga priča! Jako dobro znam koliko mu je otac potreban, baš sada! Ljubav, vrijeme, pažnja sve to treba dijete od svog oca, sada i uvijek!
Ali, biti otac nije isto što tata. Iako dijete treba i mamu i tatu, prisustvo roditelja nije uvijek dobro za dijete. To zvuči jako okrutno, ali je, nažalost, istina! Želje i mogućnosti ne idu često pod ruku…
Bila sam u prilici racionalnije razmišljati. Svjesno i otvorenog srca! Sada sam sama i moram se pomiriti sa činjenicom da će mojom djetetu tata stalno nedostajati. Na taj način mogu se fokusirati na sebe i svoju ulogu. Ja sam mama i ne mogu biti i tata. Ne mogu dati ono što nemam i ono što nisam. Želim se usmjeriti na ono lijepo i dobro što imamo. To su prvenstveno prekrasni ljudi koji su tu za nas! Naravno, ima ih! I kada kažem da sam sama, znači da sam im beskrajno zahvalna na svakom trenu ljubavi i pažnje koje pružaju mom djetetu i meni.
Ali kad kažem da sam sama, to znači da sam ja ta koja je odgovorna za svoje dijete i nosim tu odgovornost.
Ali ne kao križ! To nikako! Biti roditelj, biti majka znači mi prvenstveno uživati sa svojim djetetom.
Kad se samo sjetim koliko toga me je naučio! Kako me samo zna nasmijati! Toliko poljubaca, toliko zagrljaja! Može li se u ovim riječi pronaći tužna i nesretna samohrana majka? O, ne! Tuzi i nesreći ovdje nema mjesta!
Zato što biram sada! Što je sada potrebno meni i mom djetetu, odgovaram na ta pitanja i prilike. Sada i ovdje!
Biram svjesno! Promišljati i planirati u skladu s našim potrebama i željama, kratkoročno i dugoročno.
Biram lijepo! Želim misliti na ono pozitivno i lijepo u našim danima. To nas pokreće, zato ujutro ustajemo iz kreveta.
Biram opušteno! S osmijehom na licu. Samo se treba sjetiti pogledati u dječje lice i dopustiti da nas obuzme taj iskreni pogled i smijeh.
Biram sebe! Što iskrenija, što autentičnija ja, slobodna u mislima, osjećajima, u zbilji i snovima. Odbijam žrtvu, kukanje!
Biram odgovornost i zahvalnost! To au moje potrebe i obaveze.
Biram svoje dijete! Što god radila, što god mislila sve se svodi na to prekrasno i jedinstveno biće beskrajne ljubavi!
Moj život, moja odluka i ustrajat ću u njoj! Zbog sebe, zbog svog dječaka!
Svjesno sam izabrala biti majka. Samo majka, ni razvedena, ni sretno udana, ni samohrana- samo MAJKA! Tada i sada! To ne može ništa promijeniti!
Teški trenuci? Naravno, ima ih, ne bježim od njih. Uzimam ih kao izazove koji me pozivaju da radim na sebi, na svojim traumama koje trebam izliječiti da bih svaki dan, ne tu i tamo, birala sada, lijepo, svjesno, opušteno, odgovorno, zahvalno, sebe, svoje dijete! Biram ljubav!
Ovo je moja mala priča u moru sličnih priča i ako vam je pomogla, uspjela sam! Zato sam tu: klub.ucenja2018@gmail.com, ako zatreba!
Čitamo se za dva tjedna!
Dragana