top of page

'A šta ćeš…?!'

Poznata uzrečica na ovim prostorima koja mi je ovih dana ponovno zapela za uho, pa odlučih pisati o tome.

Pošto mi je zaokupila pažnju pokušala sam otkriti što ustvari stoji iza tih riječi. I ono što mi se neminovno nameće je odustajanje i prihvaćanje. U ovom slučaju ni jedno ni drugo nije dobro. Pokazuje nam koliko smo umorni i samim time spremni na odustajanje od sebe i svojih uvjerenja i stavova te prihvaćanje tuđeg iako to najčešće znači da nije dobro za nas.

Odustajanje u ovom slučaju upućuje i na to da nismo spremni boriti se za sebe i svoje ideje. Zašto? Zato što ne vjerujemo sebi; netko nas je uvjerio da to nije dobro i da trebamo ići linijom manjeg otpora, za masom, da nas rijeka nosi kamo želi i da radi s nama što god želi!

Prihvaćanje tuđeg vodi nas u dodatno nezadovoljstvo, u potčinjenost tuđem. Živjeti naizgled slobodni, a zapravo zarobljeni u vlastitim mislima i osjećajima. Možemo li biti sretni ako nismo slobodni?!