Izbjegnite svađe s djecom
‘Napravi domaći!’
‘Neću!’
‘Moraš!’
‘Ne, ne moram! Neću!’
Zvuči poznato? Tako je to otkad je svijeta i vijeka. Neki i ne osjete djetetovu školu, neki muku muče iz dana u dan.
Različita su djeca. Različiti su roditelji. Različiti su učitelji.
Neka djeca će prihvatiti, neki će se buniti, nije im ‘po guštu’ sjediti, pisati, možda ne vide smisao u tome što rade, ne vole moranje…
Neku su roditelji slobodniji, neki inzistiraju na kontroli djece, neki rade umjesto njih….
Neki učitelji dopuštaju više ili manje slobode izbora djeci, dopuštaju djeci da uče onako kako oni žele, neki su kruti,…
Činjenica je da sve to utječe na dijete i njegovo shvaćanje škole i obaveza, ali ono što bi svima trebalo, moglo bi se svesti na ovih 5 stvari.
1. razumijevanje
Dopustite im taj osjećaj i prihvatite da je domaći dosadan, da im se ne da raditi. Možete li im zamijeriti?
Pa tko voli pisati domaći?!
Napravit će ga kada zna ga vidite i čujete.
Poslužite se humorom. Ovako kažem svom Zvrku, drugašiću: ‘Evo opet ove moje mame s domaćim,,,’i smijemo se (na moj račun). Humor je uvijek dobra ideja, kad smo raspoloženi.
2. organizacija:
- vremena. Dobro je pokazati djetetu kad bi mogao raditi zadaću, tj. pomoći mu organizirati dan i aktivnosti. Hoćete li raditi rasporede koje ćete staviti na vidljivo mjesto za vas i dijete, kakvi će ti rasporedi biti (možda u bojama- svaka aktivnost druga boja ili ‘šareni dani’), razgovarat ćete, dogovoriti se, podsjećati ih,… odredite kako odgavara vama i djeci.
- materijala. Mlađoj djeci će (možda) trebati pomoć oko organizacije udžbenika, radnih bilježnica, bilježnica, listića, gdje ih ostaviti, čuvati Posjetite ih da trebaju spremiti knjige za naredni dan i/ ili gdje staviti material koji neće nositi u školu.
- prostora za učenje. Dobro je da dijete piše zadaću uvijek na istom mjestu. Dok su mlađi, možda ćete htjeti da su vam ‘na oku’, ako im treba pomoć. Poslije mogu biti sami, u svojoj sobi. Razgovarajte s djetetom.
- školske torbe. Jednom mjesečno možete obaviti ‘pospremanje’ školske torbe. Zamolite ga da izvadi sve iz torbe i popričajte što se sve krije u njoj. Zanimljive su to priče! Potom ga zamolite da sve uredno vrati. Ovo možete provesti kada završi s učenje i sprema se za naredni dan. Može to biti jedna vaša aktivnost u kojoj ćete se smijati, prepričavati smiješne priče, a usput ćete mu, kroz igru i vrijeme s vama, pokazati kako se organizairati i brinuti o svojim stvarima.
3. planiranje. Planirajte školu u skladu s vašim i djetetovim potrebama i vremenom. Rasporedi, kalendari, tablice nisu sveto pismo. Tu su da nam pomognu i olakšaju, ne da im robujemo.
4. promijenite fokus:
Često kažemo da dijete piše zadaću i uči za sebe. Zašto se onda uporno miješamo? Sad ćete sigurno reći: mali su (1., 2., 3., … razred su). Ne podcjenjujte djecu. Nikad. Oni su itekako sposobni preuzeti svoje zadatke i obaveza na sebe. Ako im dopustimo i pomognemo kad zapne.
Razmislite! Je li to uistinu zato ili da vam netko ne bi rekao da ne brinete o svom djetetu; da niste dobra majka?!
Škola ne treba biti središte djetetova i/ ili obiteljskog života. Domaća zadaća ne treba diktirati obiteljske aktivnosti već planirajte i organizirajte domaći i školu prema obiteljskim planovima.
5. kad je već tu… neka nam je saveznik u razvoju samostalnosti i odgovornosti djeteta; nešto drugačije od svađa- način povezivanja s djecom. Vjerujte u svoje dijete!
Zapamtite! Domaća zadaća je odgovornost učitelja i djeteta, NE VAŠA. Tako se i odnosite prema njoj: pomognite kada treba. I to je to.
Javite kako vam ide.
Ako trebate dodatni savjet ili pomoć oko svakodnevnih nedoumica vezanih za odgoj i obrazovanje vašeg djeteta, zakažite savjetovanje na klub.ucenja2018@gmail.com.
Čitamo se za 2 tjedna,
Dragana