top of page

Što je (bivša) učiteljica naučila o školi kad je postala mama školarca?

Ta sam!



Priča te (bivše) učiteljice počinje prije skoro 17 godina kada sam počela raditi u školi. Odmah nakon diplome što nije ni približno uobičajno za ovaj posao. Uistinu sam voljela taj posao.


Voljela sam rad s djecom, smijati se s njima, smišljati uvijek nešto novo za njih. Uz to sam im pružala slobodu izbora, od odabira saržaja što i kako će učiti do ocjenjivanja koja smo najčešće zajednički obavljali. Ipak, nakon 13 godina odlučila sam dati otkaz.


Zašto sam otišla, pitate? Nikad nije bio problem u djeci već cijeli sustav i odrasli.

Shvatila sam koliko je mitova i legendi vezanih za školu koje uporno ponavljamo bez razmišljanja ni što znače niti kakvu štetu rade našoj djeci. Sustav samo hrani te mitove. Ogroman, zastarjeo sustav bez prave vizije kamo ide i što točno radi. Školuje djecu? Obrazuje iduće generacije? Kakvi ljudi izlaze iz tog sustava? Izlaze presretni zato što je napokon sve gotovo. Sve je krenulo s tim mislima…

No, za otkrivanje pravog, još dubljeg, razloga odlaska trebalo je proći još 2 godine kada sam se posvetila radu s roditeljima i krenula s individualnim savjetovanjima i edukacijama roditelja o školi, učenju, djeci. Ne samo što sam znala i osjećala koliko je to potrebno i roditeljima i djeci i učiteljima, taj poziv je došao od mene: savjetnica roditelja za školu!

Kad sam to shvatila, šokirala sam samu sebe zašto sam odabrala baš taj smjer u kojem želim da moja karijera ide. Teško razumljivo, ali znala sam da ga trebam slijediti jer je taj poriv došao iz prave mene!

Naime, nisam voljela školu kao dijete. Škola me promijenila, postala sam nešto što nisam. Postala sam ono što su drugi htjeli da budem. Uvijek sam se osjećala manje vrijednom. Jer, znate ona uspoređivanja s drugima Zašto nisi kao…sestra (učitelji), …. kao rodica (mama).


NE ŽELIM takvu školu svom ni bilo kojem drugom djetetu! Svom 8- godišnjem Zvrku želim pružiti puno više od onoga što sam dobila u školi i od roditelja. Baš kao i roditeljima predškolaca i školaraca kroz savjetovanja i edukacije. Potičem ih na svjesno promišljanje o školi, o djeci, o sebi. Škola i dobre ocjene nam mogu dati bolju kvalitetu života (posao), ali ne i zadovoljstvo, autentičnost, slobodu, ono što svaki čovjek želi i zaslužuje.


Spoznala sam da ispod svega toga zapravo leži ljutnja i bijes koji je potisnut zbog takve škole i odgoja. Tada je moje dijete krenulo u školu. Htjela, ne htjela, ti osjećaji doprli su do njega iako sam mu školu predstavila opušteno i na vedar način.


Ipak, moj najveći izazov je bio kako pomiriti te dvije strane: sustav iz kojeg sam otišla jer mi nije odgovarao takav kakav je i taj isti sustav u kojem je sada moje dijete.

Kako?


1. svjesnim promišljanjem o školi- koliko mu i što stvarno daje (znanje, da, ali više me zanima kako se moje dijete osjeća tu, je li poštovano, jesu li njegove potrebe zadovoljene),


2. shvaćanjem važnosti svoje uloge kao roditelja i preuzimanjem svoje roditeljske odgovornosti- jer ni jedna škola, niti jedan učitelj nije toliko odgovoran za moje dijete koliko ja,


3. ono što mu škola ne može ili ne želi dati, ja ću, a to su one životne važne vještine koje se ne uče u školi- odgovornost, samosvijest, samopouzdanje, RADOST, ZADOVOLJSTVO samim sobom; dati mu svijet i krila jer škola nije i ne treba biti cijeli djetetov svijet.


Nisam zato više ljuta (puno). Jer sam svjesna, osim točke2., činjenice da ne možemo utjecati na druge. Ja radim svoj dio posla i to je ono je bitno. Dajem svom djetetu obrazovanje što nije isto što i školovanje. Škola ga školuje, daje mu takvo takvo (nažalost- zastarjelo) znanje, a dobiva i neke vještine koje mu koriste.

Ja mu pružam svijet pun većih mogućnosti, znanja, otkrivanja i prirodnog učenja!


Zato nema mjesta ljutnji ni bijesu. Samo prihvaćanje, ljubav, život.


Stoga dan po dan, lekcija po lekciju, razgovor po razgovor, vještina po vještinu.


Znam da mi je prvi i osnovni zadatak posvetiti se sebi i svojim mislima jer to što ja mislim i osjećam izravno utječe na njega. Vjerujem i znam da smo na dobrom putu...




Koja je vaša ‘školska’ priča? Možete li podijeliti? Ovdje ili individualnom savjetovanju ili mi pišite na klub.ucenja2018@gmail.com.


Čitamo se za 2 tjedna,

Dragana

167 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page